Šetajući centrom Zagreba, Tkalčićevom ulicom, nemoguće je među brojnim kafićima, restoranima i kućama ovog najstarijeg dijela grada, ne primjetiti i jedan – vinograd! Uz stube Bartola Felbingera (slavnog arhitekta iz 19-og stoljeća), koje spajaju Tkalčićevu ulicu s Radićevom, velikim dijelom proteže se oko pola hektara loza chardonnaya i crnog pinota. Vlasnik vinograda je gospodin Emin Teskeredžić koji na navedenoj adresi i živi. Zasadio ga je prije 12 godina, nakon što je prije toga na tom mjestu bio zarašteni voćnjak.
Dva su razloga zbog kojih se odlučio na taj potez. Prvi, obitelj njegove majke imala je vinograde i bavila se vinogradarstvom na području Križevaca pa je ovo svojevrsni nastavak obiteljske tradicije. A drugi, vjerojatno i važniji razlog, je taj da je u prošlosti centar Zagreba (uključujući i tu parcelu prije 100 godina) bio prepun vinograda te je g. Emin, kao rođeni Zagrepčanin, odlučio na ovaj način barem malo oživiti taj bogati dio povijesti svoga grada.
Ono što je zanimljivo je da vinograd ne služi samo kao modni detalj i ukras grada, nego se od njegovog grožđa prave i pjenušci. I to vrlo dobri pjenušci, u bijeloj i rose varijanti. Kvaliteta ne treba čuditi jer su svoje prste u njihovom nastanku imali prof. Edi Maletić koji je sugerirao sortiment pogodan za sadnju te naša poznata vinarka i nekadašnja vinska kraljica Ivana Puhelek u čijem podrumu ovi pjenušci započinju svoj život. Količine nisu velike, radi se o par stotina boca svake godine, koje uglavnom popiju obitelj i prijatelji. U planu je i izrada etikete za taj 'Gornjogradski pjenušac' koju je dizajnirao zagrebački slikar Marijan Kolarek.
Emin Teskeredžić inače je jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za ribu, doktor znanosti iz područja ribarstva, umirovljeni sveučilišni profesor te osvajač brojnih trofeja u podvodnom ribolovu. Vlasnik je i ribnjaka u Gračanima u Zagrebu u kojemu se uzgajaju autohtona potočna, kalifornijska i losos pastrva. Također je i hrvatski branitelj, brigadir HV, dvaput ozlijeđen u domovinskom ratu i nakon toga operiran zbog čega danas teže hoda.
Koliko mi je poznato, zagrebački vinograd najbliži je vinograd u središnjem trgu neke europske, a vjerojatno i svjetske metropole. Nešto slično imaju još i Pariz i Prag. Pariški se zove Vigne du clos Montmartre i nalazi se oko 3 kilometra sjeverno od muzeja Louvre, tako da nije baš u strogom centru, ali svakako nije ni daleko i sigurno je zanimljiv za posjetu. Taj je vinograd u vlasništvu gradske tvrtke koja održava parkove, a oko 1000 boca vina koja se iz njega proizvedu prodaju se na aukciji od koje prihod ide u dobrotvorne svrhe.
Iako je danas puno poznatija kao zemlja pive, Češka ima i bogatu vinarsku tradiciju. Dobrim dijelom zasluge za to pripadaju i kralju Karlu IV koji je u 14. stoljeću dao posaditi vinograde na sve brežuljke u Pragu i oko njega koji su okrenuti prema jugu. Na dijelu tih lokacija i danas se nalaze vinogradi od kojih je najpoznatiji onaj koji nosi ime sv. Vaclava, u neposrednoj blizini praškog dvorca, malo više od dva kilometra udaljenog od stare gradske jezgre. Ovdje su posađeni rizling i pinot crni, a vino se može kušati isključivo u restoranu u sklopu dvorca.
Svi ovi vinogradi velika su turistička atrakcija, pogotovo za ljubitelje vina i sve one željne jedinstvenih doživljaja. Izuzetno nas stoga veseli da smo ovaj naš zagrebački biser, pokraj kojeg ljudi obično samo prođu i slikaju se, uspjeli uvrstiti u našu Zagreb – Wine & Heritage walking tour tako da će Gornjogradski pjenušac sada moći kušati i turisti, ali i svi Zagrepčani koji žele pobliže upoznati povijest svoga grada te doživjeti nešto posebno
